Georgij PARO, hrvatski redatelj (Čačak, 1934). Završio studij filozofije i anglistike na Filozofskome fakultetu (1961) i kaz. režije na Akademiji dramske umjetnosti (1965) u Zagrebu.
Radio je kao redatelj na Radio Zagrebu (1956-57), dramaturg u Zora filmu (1957-59), redatelj u zagrebačkome HNK-u (1959-72); 1984-86), dramaturg u zagrebačkoj Komediji (1976-84), od 1966. režirao i predavao na amer. sveučilištima, od 1986. redoviti je prof. na Akademiji dramske umjetnosti u Zagrebu, od 1987. umj. savjetnik Jadran filma u Zagrebu, umj. ravnatelj kaz. festivala (Dubrovački ljetni festival, Sterijino pozorje), intendant HNK u Zagrebu (1992-2002).
Od 1953. (J. Kušan Pepeljuga) režirao je više od 150 predstava u Hrvatskoj (Karlovac, Zagreb, Dubrovnik, Split, Osijek, Rijeka) i inozemstvu (osobito u SAD-u i Sloveniji). Pripadnik je postgavelijanskoga naraštaja redatelja tzv. Kartela (s K. Spaićem, B. Violićem i D. Radojevićem). Poč. 1970-tih tragao za kazalištem mita (Grbavica S. Mihalića i Događaj u gradu Gogi S. Gruma, u suradnji s I. Boban i M. Carićem) i novim kaz. prostorima (ambijentalne predstave u sklopu Dubrovačkoga ljetnog festivala: Život Eduarda II., kralja Engleske B. Brechta, Aretej i Kristofor Kolumbo M. Krleže).
Zapažen je po inovativnim interpretacijama Krležinih drama (U agoniji, Maskerata, Gospoda Glembajevi) te dramatizacijama i prilagodbama drugih Krležinih tekstova (Banket u Blitvi, Zastave, Povratak Filipa Latinovicza, Ratni dnevnici). Za scenu adaptirao predstave Idiot (s B. Violićem) i Ujakov san F. M. Dostojevskoga te Zajedničku kupku R. Marinkovića. Revitalizirao više drama iz hrv. dramske baštine (M. Držić, Dundo Maroje; ljubovnici; Čini baruna Tamburlana; J. Freudenreich, Graničari; A. Šenoa, Ljubica); režirao praizvedbe djela Malo pa ništa A. G. Matoša i Sveti Aleksi T. Brezovačkoga; postavio na scenu mnogobrojna djela suvremenih hrv. pisaca: M. Matkovića (Heraklo, Na kraju puta), R. Marinkovića (Glorija), S. Kolara (Svoga tela gospodar), F. Hadžića (Političko vjenčanje), D. Jelačića Bužimskoga (Gospodar sjena).
U 1990-ima režirao je raskošne predstave prema romanima N. Fabrija Vježbanje života i Berenikina kosa te adaptaciju Gundulićeva epa Osman. Uprizorivao djela engl. pisaca elizabetinskoga razdoblja (W. Shakespeare, Ch. Marlowe, J. Ford, J. Webster) i druge pol. XX. st. (J. Osborne, H. Pinter), franc. starijih i modernih klasika (Advokat Pathelin, Moliere, G. Feydeau, J. Giradoux, J. Anouilh, A. Camus, J-P. Sartre, J. Genet), nord. autora H. Ibsena i A. Strindberga te B. Brechta. Od nedavna režira i operna djela W. A. Mozarta, P. I. Čajkovskoga i M. P. Musorgskoga. Kao redatelj, pedagog i nositelj niza institucionalnih funkcija oblikovao je fizionomiju hrv. kazališta druge pol. XX. st. Režirao je dokumentarne filmove, televizijske i radiodrame.
Objavio je knjige kaz. zapisa Iz prakse (1981), Made in USA (1990), Theatralia disjecta (1995) i Razgovor s Miletićem (1999). (Hrvatska enciklopedija, Sv. 8, LZ Miroslava Krleže, Zagreb, 2006
Glavne su teme knjige Georgija Para intrigantna naslova "Pospremanje" hrvatsko kazalište jučer i danas, ali i vječna pitanja smisla vlastitog stvaranja i postojanja, života i smrti. Ova autobiografsko-kazališna inventura o “kazališnim godinama” u hrvatskom glumištu druge polovice XX. stoljeća sadrži Parove eseje/razmišljanja o kazalištu i svijetu kojeg ono zrcali, koji su i svojevrsni spomenar na značajne kazališne ljude i događaje.
U prvom dijelu "Režija i dramatrugija" autor nam otkriva najskrivenije tajne svog životnog poziva, svoje redateljske zamisli i postupke te dubinu poniranja u brojne dramske tekstove s kojima se susretao tijekom svoje bogate karijere. Tekstovi iz tog bloka pokazuju autorovu poslovičnu odmjerenost i skromnost, kojom redovito odišu svi njegovi pisani i usmeni istupi i nastupi, te izuzetno poštovanje prema svakom tekstu i prema svakom autoru, kako velikanu dramske literature, tako i prema piscu početniku.
U dijelu naslovljenom "Obljetnice, monografije, smrti" susrećemo se s Parovim zapisima i govorima, objavljenima ili izrečenima povodom značajnih obljetnica, objavljivanja važnih knjiga ili povodom odlaska u vječnost dugogodišnjih suradnika i prijatelja iz kazališnog ali i nekazališnog svijeta.
"Južna Kalifornija" istovremeno je briljantan putopis i niz sjajnih autobiografskih zapisa o Parovim svakogodišnjim boravcima u njegovoj drugoj domovini, Južnoj Kaliforniji, gdje je godinama predavao i režirao.
Autor nudi svojevrsnu sintezu svoga kazališnog poslanja s jasnim obrisima osobne redateljske poetike. Knjiga predstavlja autora kao punokrvnoga kazališnog čovjeka, u kojem on majstorskim, naoko suzdržanim potezima pera prikazuje zanimljiva i uzbudljiva zbivanja, smještena unutar i izvan vlastite duše, daleke i bliske krajolike, važne ali i prividno nebitne pojave, koje pod njegovim istodobno začudnim i smirenim pogledom prerastaju u čitateljsku senzaciju prvog reda.
Autor: Geogrij Paro
Izdavač: Disput, Zagreb
Izdanje: prvo / first
Godina: 2010
Uvez: meki
Format: 16x20
Stranica: 200
Potpis: autor