Boris Vrga, urednik: Kupa, broj 1.

100,00 kn

Naklada 333 numerirana primjerka. Ovo je broj 72.

Naslovljen imenom tri stotine kilometara duge rijeke na čijim su obalama smješteni stari hrvatski gradovi (Brod na Kupi, Severin, Ozalj, Karlovac, Petrinja, Sisak), na čijim prostorima napokon i sami živimo i čiju svekoliku baštinu svi zajedno dijelimo, časopis će koncepcijski biti determiniran svojim naslovnim zemljopisnim realitetom i kao takav pisanom riječju i pripadajućim ilustracijskim materijalom, inzistirati na afirmaciji i rekultivaciji njegova kulturnoga i umjetničkog identiteta.“ Ovim je riječima u uvodniku prvog broja nedavno objavljenu reviju za književnost, umjetnost i kulturu „Kupa“ opisao urednik i izdavač Boris Vrga. Vrga konstatira da u pokupskom prostoru izlaze dva društveno dotirana kulturna časopisa (karlovačko Svjetlo i sisačke Riječi), no uz njihove koncepcijske zasade, činjenicu da nezapaženo prolaze vrijedne izložbe, knjige i druge kulturne činjenice, pa na kraju postoje i autori koji u tom svijetu dotiranog kulturnjaštva nemaju mjesta, ima logike za izlaženje jednog nezavisnog kulturnog časopisa. Da je tome tako, sam Vrga dokazuje svojim tekstom o pokupskoj umjetničkoj avangardi gdje detaljno razlaže (i spašava od zaborava), umjetničke opuse Vladimira Jelovšeka Teharskog, rođenog Plaščanina Ulderika Donadinija, Karlovčana Stanka Tomašića, Marijana Mikca, Josipa Severa, Zlatka Šulentića, Đure Tiljka i drugih avangardnih pjesnika, pisaca i slikara koji su djelovali na području uz Kupu.

Tiskana u većem formatu na sjajnom debelom papiru, „Kupa“ donosi niz otisaka slika i svjedoči  o visokim dosezima danas slabo spominjanih i široj javnosti manje poznatih umjetnika iz nekih sad već davnih vremena. U „Kupi“ se mogu naći tekstovi, odnosno pjesme,  i takvih bardova kao što su Josip Vaništa i Tonko Maroević. I dva karlovačka autora su našli mjesto u publikaciji Borisa Vrge; Radovan Radovinović i Draženka Polović. Radovinović je napisao vrlo vrijedni, u istraživačkom smislu zahtjevni tekst o Cincarima u Karlovcu i po prvi put posložio mozaik o povijesnom „bljesku“ jedne etničke skupine u gradu Karlovcu.  Draženka Polović je pak kroz prikaz autobiografskih zapisa rođenog Karlovčana Georgija Para u podkontekstu fino secirala vječiti svjetonazorski sukob onog tihog građanskog, kozmopolitskog  i obrazovanog dijela stanovnika Karlovca naspram prevladavajućeg „mitomanski ispraznog i provincijskim strahom od svijeta i različitosti kontaminiranog lokalnog mikrokozmosa“.

Za tu tezu,  iščitanu između redaka,  o svjetonazorskom razmimoilaženju u kojem uvijek lošije prolazi ona „uljudnija“ strana,  upravo su Radovinović i Draženka Polović nešto poput oglednih modela. Naime, kao karlovački intelektualci par exellence na cijeni izvan svoje sredine,  u svom su gradu ne svojom voljom, a još manje svojom krivnjom,  izgurani na margine. Baš kao i erudit Boris Vrga, liječnik petrinjske bolnice, pjesnik  i publicist čija strast za pisanom riječi ide toliko daleko da je prvi broj „Kupe“, kako doznajemo, tiskao o vlastitom trošku. Vrga je „naše gore list“, rođen u Draganićkim Mrzljakima, ali plaću od svoje liječničke profesije zarađuje u maloj Petrinji.  Šteta. Nećemo o tome bi li karlovačka bolnica profitirala njegovim angažmanom, ali sudeći po prvom broju „Kupe“,  takav intelektualac i k tome još entuzijast,  bi nesumnjivo bitno popravio krvnu sliku karlovačkog kulturnog života.

Autor: Boris Vrga, urednik
Izdavač: Boris Vrga
Izdanje: prvo / first
Godina: 2011
Uvez: meki
Format: 21x30
Stranica: 82