Boris Senker: Tercet kabaret

100,00 kn

Boris Senker rođen je u Zagrebu 1947. Maturirao je 1966. na Gimnaziji u Puli. Komparativnu književnost i anglistiku studirao je na Filozofskom fakultetu u Zagrebu, gdje je 1971. diplomirao, a 1982. doktorirao obranivši disertaciju o kazališnom radu Milana Begovića. Na Odsjeku za komparativnu književnost radi od 1971.; za redovitoga profesora na Katedri za teatrologiju izabran je 1996. Voditelj je Poslijediplomskoga i doktorskoga studija književnosti, izvedbenih umjetnosti, filma i kulture. Od 1990. vanjski je urednik u Leksikografskom zavodu Miroslav Krleža u Zagrebu, prvo Bibliografije kazališta , objavljene 2004., potom Kazališnoga leksikona . Bio je član uredništva časopisa Prolog i istonaslovne biblioteke te u dva navrata (1985.-1990. i 1995.-2000.) vodio kazališnu kroniku u Republici . Kao stipendist Fulbrightove zaklade boravio je od siječnja do lipnja 1985. u New Yorku (NYU). Sudjelovao je na međunarodnim znanstvenim skupovima u Hrvatskoj, Italiji, Francuskoj i Sjedinjenim Američkim Državama. Uža su područja njegova stručnog zanimanja drama i kazalište u renesansi i XX. stoljeću te kazališna režija.

U knjizi Borisa Senkera pod naslovom Tercet kabaret objavljena su tri kazališna teksta – Zagrebulje zagrobne (Cabaret &TD; Teatar &TD, 1999), Friztspiel (Istarsko narodno kazalište i Epilog teatar, 2002) i TOP (Teatar &TD, 2003) – u kojima su kazališna kritika i gledatelji redovito otkrivali tragove nekoć veoma živoga zagrebačkog kabareta. S iznimkom Fritzspiela, koji je uvršten u antologiju suvremene hrvatske drame Odbrojavanje (2007) u nakladi Zagrebačke slavističke škole, ovi tekstovi nisu objavljeni.
Zagrebulje zagrobne nastale su u predizbornom ozračju 1999. kao kazališna reakcija ne toliko na političku koliko na kulturnu situaciju u Zagrebu na kraju prošloga stoljeća. Kvartet mrtvih književnika – Šenoa, Matoš, Zagorka i Krleža – u tom je kabaretskom poigravanju zagrebačkom književnom, društvenom, kulturnom i političkom tradicijom ustao iz svojih grobova i vratio se među sugrađane da ih podsjeti na to tko su i otkud dolaze te da im, svaki na svoj način, predlože kamo im je ići. Tekst i predstava bili su zamišljeni i provedeni kao predizborna kampanja za predsjednika Društva mrtvih hrvatskih književnika, jer se vjekovni predsjednik Marulić od silne spomeničke slave diljem Hrvatske i Europe rasplinuo, te je na kraju publika i glasala za svog kandidata.
Fritzspiel, koji je imao oko sto izvedbi i dobio nekoliko nagrada na kazališnim festivalima, također je rađen kao suigra (gavelijanski Mitspiel) s publikom, koja s ponuđenog 'jelovnika' bira Krležinu Gospodu Glembajeve 'priređene' na nekoliko načina: kao antičku korsku pjesmu i tragediju, komediju dell' arte, elizabetansku i klasicističku tragediju, vojnovićevsku dramu, nušićevsku i kočićevsku farsu, ekspresionističku viziju, školsku interpretaciju, plesni i neverbalni teatar i 'medijsku senzaciju'. Naoko neobvezatno poigravanje kazališnim formama i stilovima, taj tekst ne ismijava Krležu i njegovu svima poznatu dramu, nego travestijom i pastišem otkriva njezinu duboku ukorijenjenost u kazališnoj tradiciji s kojom je vežu velike dramske teme poput osvete, incesta ili konflikta između oca i sina.
TOP, to jest Tečaj odvikavanja od pušenja, preuzeo je pak rasutu i nepovezanu strukturu 'rasporeda sati' u našim školama i na fakultetima te kroz nekoliko međusobno nepovezanih 'predmeta', od povijesti, preko sociologije, psihologije i filozofije do književnosti, govori o povijesti pušenja u Hrvata. (Pušenje se, dakako, razumije u svim doslovnim i prenesenim značenjima te riječi.) Posredno, kroz odnos voditelja tečaja i njegovih polaznika, progovorilo se i o prikrivenim oblicima nasilja uključenim u sustav odgoja, koji se prečesto shvaća kao preodgajanje polaznika.

Autor: Boris Senker
Izdavač: Disput, Zagreb
Izdanje: prvo / first
Godina: 2008
Uvez: meki
Format: 12x20
Stranica: 208
Potpis: autor